Časni Christopher Walter Monckton

3. vikont Monckton iz Brenchleyja, javni govornik i nasljedni plemić, novinar (UK)

Časni Christopher Walter Monckton

O govornicima

Časni Christopher Walter Monckton. Poznat je po svom radu kao novinar i konzervativni politički savjetnik.

Lord Christopher Monckton bio je savjetnik u Downing Street-u za domaću i znanstvenu politiku za vrijeme Margaret Thatcher.

Od 2002. Monckton je objavio nekoliko novinskih članaka o klimatskim promjenama. Iako se Monckton obrazovao u novinarstvu, mnogi istraživački centri ga opisuju kao stručnjaka na području globalnog zatopljenja.

Obišao je Veliku Britaniju, Irsku, SAD, Kinu, Kanadu, Indiju, Kolumbiju, Južnu Afriku, Novi Zeland i Australiju, držeći govore grupama vezanim za temu klimatskih promjena. Kao glavni savjetnik za politiku američke lobističke grupe Science and Public Policy Institute pojavio se na „Međunarodnoj konferenciji o klimatskim promjenama“ Instituta Heartland 2008. godine.

BBC je u siječnju 2011. emitirao jednosatni dokumentarni film o njegovim aktivnostima vezanim uz klimu.

Časni Christopher Walter Monckton

Govor

Dobar dan svima širom svijeta. Zovem se Christopher Monckton, vikont Monckton od Brenchleyja. I zamoljen sam da vam dam kratki pregled razloga zašto ne trebate brinuti o brzom, opasnom, globalnom zagrijavanju koje je stvorio čovjek.

Strah od globalnog zatopljenja temelji se na predviđanjima velikih količina globalnog zatopljenja uzrokovanih našim emisijama stakleničkih plinova. Ta se predviđanja temelje isključivo na računalnim modelima ogromnih količina podataka koji simuliraju dinamiku klimatskih promjena tijekom sljedećih 100 ili čak 200 godina.

Sada postoji jedan problem s ovim modelima, koliko god dobro građeni bili, a to je da ovise o mjerenjima koja provodimo o različitim aspektima klime. Zapravo, mjerimo tisuće različitih karakteristika klime i koristimo ih u svojim modelima. I pokazalo se da ti modeli mogu imati greške, a ponekad i vrlo značajne.

Na primjer, jedna takva netočnost u podacima odnosi se na udio oblačnosti koji iznosi u prosjeku 4 Watta po kvadratnom metru gore ili dolje svake godine. Ne znamo točno kako nastaje. No, samo je ova pogreška mjerenja 100 puta veća od prosječnog godišnjeg učinka svih naših emisija i našeg utjecaja na klimu.Stoga, ako upotrijebimo standardnu metodu prenošenja ove pogreške na prognoze tijekom sljedećih sto godina, možemo pronaći sljedeće. Raspon pogrešaka postaje toliko velik da sve simulirane prognoze više ne vrijede i postaju ništa drugo do neutemeljene pretpostavke.

Ovo je dokazani rezultat. Objavio ga je i recenzirao prije dvije godine dr. Patrick Frank iz Laboratorija linearnih akceleratora Stanford. Tamo je već 20 godina. On je izvrstan stručnjak i ovo je bio njegov zaključak. Netko je vjerovao da je klimatska promjena problem. Profesor Carl Wunsch koji je smatrao da su rezultati točni, iako vrlo neugodni za klimatske znanstvenike. I rad nije opovrgnut u dvije godine od objavljivanja. I to je vrlo važno. Da je netko naišao i rekao: "oh, ovo je sve očito smeće", tada bi se raspravljalo. Ali ne, o tome nema rasprave. Ova metoda analize prijenosa pogrešaka postoji u statistici jako dugo, a ukupna pogreška izračunava se pomoću takozvane kvadratne jednadžbe.

A to znači da klimatski modeli mogu biti veliki, skupi i složeni, ispravno izgrađeni, a u teoriji ti modeli mogu ispravno opisati klimu, ali na kraju nam ne mogu ništa reći, a ja ništa ne naglašavam o tome u kojoj su mjeri naši postupci pridonijeti globalnom zatopljenju. I ovo je dokazani rezultat broj 1.

Broj 2 je istraživanje mog tima, koje uključuje, između ostalih, bivšeg direktora američkog Globalnog programa za klimatske promjene i profesora na Sveučilištu Delaware. Imamo profesora teorije upravljanja, a on radi u našem timu jer su klimatolozi 1984. godine posudili teoriju upravljanja - teoriju o tome kako povratna sprega funkcionira u dinamičkom sustavu, odnosno sustavu koji mijenja svoje stanje s vremenom. Nakon što su posudili ovu teoriju, ni sami nisu u potpunosti shvatili što su točno posudili. I to je postao ozbiljan problem u znanosti.

Ovo je fatalna greška. U iznimno važnim proračunima zaboravili su da sunce sja. Stoga su mislili da je ova reakcija - i tvrde da ona čini 75 do 90% predviđene velike količine zagrijavanja - posljedica stakleničkih plinova. Iako su gotovo sve povratne informacije zapravo bile rezultat sjaja sunca.

Trenutno je naš članak u pregledu u vodećem znanstvenom časopisu. Odabrali smo časopis čiji urednik ne vjeruje u postojanje činjenica koje su u suprotnosti sa službenom verzijom klimatskih promjena. Obratili smo mu se jer ako se u naše izračune uvuče pogreška, bit će osobno zainteresiran za to. Proučava naš rad 7 mjeseci, ali do sada nije uspio pobiti naše zaključke.

Kad bi cijeli svijet usvojio britansku politiku smanjenja emisije CO2 na nulu do 2050. godine, to jest u sljedećih 30 godina, kako bi se tada razvijao proces zagrijavanja? Bi li se potpuno zaustavilo da nema emisije CO2? Naravno, cijeli svijet to neće učiniti jer su Kina i druge zemlje općenito izuzete od ovih zahtjeva.

Dakle, recimo da su sve zemlje to učinile. Neće, ali zamislimo. Koliko bismo zagrijavanja mogli spriječiti? Zapravo, to nije teško izračunati. A odgovor je samo jedna osmina Celzijevog stupnja, a vrijedio bi 5 kvadriliona dolara. Odnosno, s ekonomskog gledišta uopće nema smisla učiniti bilo što za smanjenje stope globalnog zatopljenja, jer će rezultat biti zanemariv, jer što god učinili, praktički nećemo utjecati na situaciju put.

A isto su učinili i s plinovima klorofluorougljika koji oštećuju ozonski omotač. Precijenili su brzinu kojom ti plinovi troše ozon u gornjim slojevima atmosfere za faktor 10. To je bila ogromna pogreška. I zato se pokazalo da je Montrealski protokol, koji je trebao zaustaviti emisiju tih tvari, bio nepotreban. Mogli su ga jednostavno ostaviti kakav je i bio sada. Imali bismo potpuno istu stopu oštećenja ozona kao i prije.

Stoga je važno da shvatimo da je prava ekološka kriza sada politička kriza u kojoj su političke strukture preuzele ekološki pokret. Znali su kako to učiniti, morali su se poigrati osjećajima zabrinutosti ljudi za okoliš i napuhati neke probleme, a zatim nas uvjeriti da trebamo zatvoriti velike dijelove svog gospodarstva.

I kao rezultat toga, sada plaćamo 6 puta više nego prije za našu električnu energiju. Dakle, to mora biti proporcionalno. Kada se bavite ovim ekološkim problemima, moramo izolirati istinske probleme od lažnih i zatim utvrditi koji je stvarni razmjer istinskih problema.

Ako tim problemima pristupimo s istinskim duhom, ne u potrazi za profitom, ne u nastojanju da unaprijedimo vlastiti ugled, već u ljubavi prema onima koji su naši bližnji i zato su vrijedni te ljubavi, tada i samo tada, civilizacija će nastaviti napredovati jednako sretno u cijelom svijetu. Dakle, ovo načelo ljubavi je ili bi trebalo biti u središtu kad god pokušavamo riješiti ono što se činilo nerješivim a ponekad i katastrofalnim problemima s kojima se suočavamo.

Onog trenutka kada to radimo u duhu suradnje, naklonosti i uzajamnog poštovanja i ljubavi, tada i samo tada ti problemi počinju nestajati. Postanu upravljiviji. Postanu rješiviji. Umjesto da morate imati odvratno složene, zakonski definirane strukture koje zahtijevaju kako da se ponašamo jedni prema drugima, možete se pouzdati puno više na spremnost ljudi da međusobno surađuju jednom kad je taj princip ljubavi pravilno usađen u njihov način razmišljanja. Zato su pokreti poput AllatRa toliko vrijedni. Jer vi to odražavate.