Pregled klimatskih katastrofa na planetu od 27. kolovoza do 2. rujna 2025.godine

31. kolovoza sudbine tisuća ljudi zauvijek su se promijenile...

Navikli smo vidjeti tragediju u brojkama, a ne kao tuđu bol, i to može imati strašne posljedice za svakoga od nas.

Sve pojedinosti slijede u pregledu klimatskih događaja proteklog tjedna, od 27. kolovoza do 2. rujna 2025.g.

Europe

Tropski uragan „Erin“, koji je dosegao 5. kategoriju u Atlantiku, kasnije se pretvorio u jednu od najmoćnijih izvantropskih ciklona posljednjih desetljeća - brzina vjetra dostizala je 259 km/h.

Obrušila se na zemlje Europe sa žestokim vjetrom, 14-metarskim valovima i rekordnim kišama, izazvavši masovna isključenja struje, poplave i klizišta.

28. kolovoza na francuski otok Korziku ciklona je donijela snažnu oluju s tučom. Zbog intenzivnih padalina vidljivost se povremeno smanjivala do nule. No najveća razaranja donio je vjetar, čiji su udari dostizali 159 km/h u općini L’Île-Rousse, 158 km/h — u Cagnanu i 138 km/h — u Calviju.

Snažna oluja pogodila je francuski otok Korziku, vidljivost gotovo nula

U zračnoj luci općine Calvi dogodio se rijedak incident: oluja je podigla nosni dio putničkog zrakoplova ATR-72, koji se nalazio na pisti i okrenula ga za 45 stupnjeva.

Stihija je oborila brojna stabla, oštetila infrastrukturu i zgrade, ostavivši bez električne energije oko 10 000 potrošača. Za dva sata zabilježeno je 800 udara munja.

29. kolovoza u Francuskoj je registrirano sedam tornada, od kojih su se četiri obrušila na regiju Nova Akvitanija. Dva od njih su dosegnula jačinu IF1, nanijevši primjetnu štetu zgradama, drveću i usjevima.

U Italiji je ozbiljno stradala regija Lombardija. 28. kolovoza u općini Busto Arsizio palo je više od 100 mm padalina, što je dovelo do poplava.

Sljedećeg dana tornado je uništio solarnu elektranu s gotovo 12 500 panela u općini Verretto, pokrajina Pavia, ostavivši veći dio grada bez električne energije. Vihor je otkinuo krovove kuća, a stoljetno drvo palo je na cestu i blokirajući promet.

Tornado uništio veliku solarnu elektranu u općini Verretto, provincija Pavia, Italija

Posljedice oluja osjetile su se i u regiji Trentino-Alto Adige. U gradu Riva del Garda munja je udarila u stambenu zgradu, izazvavši požar i oštetivši plinske cijevi, zbog čega je devet obitelji moralo biti evakuirano.

U regiju Pijemont oluja je donijela razornu tuču. U području između Ivree i Pavone Canavese komadi leda, koji su dostizali 7-8 cm u promjeru, ostavili su desetine automobila s udubljenjima i razbijenim staklima. Ozbiljna oštećenja pretrpjeli su krovovi i prozorski okviri, a također je bilo razbijeno mnoštvo fotonaponskih panela.

Srećom, nije bilo ozbiljnih ozljeda kod ljudi, no žitelji su bili potreseni snagom oluje.

Ciklona je pogodila i druge europske zemlje: u Irsku i Veliku Britaniju donijela je vjetar uraganske snage, koji je mjestimično prelazio 160 km/h. U zapadnim Alpama, Centralnomn masivu i na sjeveru Španjolske za 48 sati palo je do 200 mm padalina, što je izazvalo klizišta i izlijevanje rijeka.

Pljusak sa tučom u Španjolskoj poplavio ulice

U zemljama Baltika i Finskoj, ostaci ciklone „Erin“ izazvali su dugotrajne olujne udare duž Baltičkog mora, pri čemu se razina vode podigla za 1-1,5 m iznad normale.

Na Balkanu, u Mađarskoj i nekim dijelovima Italije temperatura je bila 8-10°C iznad normale, što je postalo lokalni rekord kasnog ljeta. 

Ciklona je čak stigla do zemalja Centralne i Istočne Europe: Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke i Poljske.

Ovo je krajnje neobičan slučaj, da je bivši tropski uragan, formiran na centralnom Atlantiku stigao do Europe i, zadržavši snagu, proširio se na veći njen dio.

Pijavice i tornada

29. kolovoza na Islandu, na poluotoku Reykjanes, zabilježena su tri tornada odjednom.

Snažan tornado prohujao je poluotokom Reykjanes na Islandu

Jedan vihor snimio je očevidac u blizini grada Vogar, na obali zaljeva Faxaflói.

Dva druga tornada pojavila su se u području niza vulkanskih kratera Sundhnúkur, nedaleko od grada Grindavík. Vihori su ostali vidljivi oko tri minute, kovitlajući se iznad vulkanskog krajolika.

Tornada se na Islandu događaju krajnje rijetko: od 1980-ih ovdje je zabilježeno tek 13 sličnih slučajeva. A istovremena pojava dva vrtloga odjednom — apsolutno je jedinstven događaj.

30. kolovoza u Rusiji, na rijeci Ob, u području grada Surgut, očevici su primijetili vodenu pijavicu.

Vihor se formirao iz konvektivnih oblaka i neko vrijeme se zadržao iznad vode, ne predstavljajući opasnost.

Rijetka pojava: vodena pijavica na rijeci Ob, u području grada Surgut, Rusija

Treba napomenuti da se Surgut nalazi na sjeveru Zapadnog Sibira, u Tjumenskoj oblasti. Po klimatskim uvjetima izjednačen je s Krajnjim Sjeverom i nalazi se u zoni subarktičke kontinentalne klime, gdje su ranije takve pojave bile izuzetna rijetkost.

No porast globalne temperature i vlažnosti na planetu stvara uvjete pogodne za pojavu vodenih pijavica i tornada čak i tamo gdje ih praktično nije bilo.

Argentina

Noć na 31. kolovoza postala je iskušenje za žitelje centralne Argentine. Tradicionalna za regiju oluja „Santa Rosa“ pretvorila se u moćnu stihiju, oborivši sve rekorde u količini padalina i ostavivši iza sebe poplave, razaranja i paraliziranu infrastrukturu.

„Santa Rosa“ — intenzivna je oluja s pljuskovima, grmljavinom i tučom, karakteristična za zemlje Južne Amerike. Javlja se svake godine krajem kolovoza — početkom rujna.

Oluja „Santa Rosa“ obrušila se na Argentinu s snažnom tučom

U glavnom gradu zemlje, Buenos Airesu, kiše su trajale nekoliko sati, i bile su praćene udarima vjetra do 70 km/h.

Mnoga naseljena mjesta na sjeveru provincije Buenos Aires našla su se pod vodom. U području Carlos Casares žitelji su izvijestili o gubicima usjeva i stoke.

U provinciji Mendoza više od 100 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Stihija je oborila drveće, odnijela krovove i donijela krupnu tuču. Jaka kiša, snijeg i magla u planinskim područjima doveli su do potpunog zatvaranja nacionalne autoceste № 7.

Kiša s tučom i snijegom stvorila opasne uvjete na cestama u provinciji Mendoza, Argentina

Međunarodni prijevoji Cristo Redentor i Pehuenche, koji povezuju Čile i Argentinu, preventivno su zatvoreni u oba smjera.

Grad Cruz Alta u pokrajini Córdoba najviše je stradao od poplave — za 24 sata palo je 330 mm padalina. Nisko pozicioniran položaj grada doveo je do otjecanja vode iz susjednih područja. Poplava je uništila kuće i ceste te izazvala eroziju tla, ugrožavajući poljoprivredu.

Slično se dogodilo u gradu Maria Teresa, provincija Santa Fe, koji se također nalazi u kotlini.

Oluja Santa Rosa izazvala je velike poplave u gradu Maria Teresa u pokrajini Santa Fe u Argentini

Poljoprivredni sektor centralne Argentine suočio se s katastrofalnim posljedicama poplave. Zbog poplavljenih tisuća hektara zemlje i nemogućnosti da mehanizacija dođe do polja, prekinuta je nova sjetvena kampanja i žetva soje, kukuruza, suncokreta i pšenice.

Afganistan

29. kolovoza, na afganistansku provinciju Nangarhar obrušile su se obilne kiše, koje su izazvale iznenadne poplave.

U pogođenim područjima Rodat, Haska Mina, Chaparhar, Spin Ghar i Achin uništene su desetine kuća, oštećene ceste, brane i vodeni kanali, a uništeno je i tisuće hektara poljoprivrednog zemljišta.

Obilne kiše uništile usjeve u provinciji Nangarhar, Afganistan

U području Spin Gar, ispod krova kuće koji se obrušio zbog kiše poginule su dvije djevojčice, a još tri člana njihove obitelji su ozlijeđena.

Ukupno je u provinciji stihija odnijela živote 5 ljudi.

Kasno navečer 31. kolovoza, u 23:47 po lokalnom vremenu, istočne provincije Afganistana zatresao je snažan potres magnitude 6,0. Njegov epicentar nalazio se otprilike 27 km od grada Jalalabada, a žarište je bilo na dubini od samo 8 km.

Po podacima od 4. rujna u zemlji je poginulo više od 2200 ljudi, a preko 3300 ih je ranjeno.

Tijekom sljedeća dva dana zabilježeno je najmanje 10 naknadnih udara magnitude 4,0 i više. Tri od njih su premašila magnitudu 5,0 i dogodila su se na maloj dubini — do 11 km. Po riječima lokalnih žitelja, oni su sravnili sa zemljom kuće koje su bile samo djelomično oštećene tijekom glavnog udara. Mnoga sela su se pretvorila u ruševine, broj uništenih zgrada premašio je 6 700.

Pristup nekim od najteže pogođenih područja bio je nemoguć: uske ceste bile su blokirane odronima kamenja i klizištima, a teško pristupačan teren regije otežavao je dostavu pomoći. Stradale su transportirali helikopterima u najbliže bolnice.

Zbog nedostatka stručne pomoći, spasilačke radove su vodili i lokalni žitelji. Bez mehanizacije, raščišćavali su ruševine kuća od blata i kamena golim rukama.

Potres M6,0 u Afganistanu doveo do katastrofalnih posljedica

Naknadni udari prekidali su potragu za preživjelima, što je dovodilo do gubitka vremena, ključnog za spašavanje ljudi koji su ostali pod ruševinama.

Priče očevidaca naglašavaju razmjere tragedije. 14-godišnji mladić je ozlijeđen kada se njegova kuća potpuno srušila, ali je pet članova njegove obitelji poginulo. Uspio je spasiti samo oca, čiji je glas čuo ispod ruševina.

Ovaj potres postao je jedan od najrazornijih u zemlji u posljednjim desetljećima. 

Sudan

31. kolovoza na granici provincija Centralni i Južni Darfur nakon nekoliko dana neprekidnih obilnih kiša pokrenulo se snažno klizište. Selo Tarsin, smješteno u planinskom masivu Marra, bio je potpuno zatrpano pod slojem blata i kamenja.

Kao rezultat prirodne katastrofe poginulo je više od 1000 ljudi, a preživio je samo jedan lokalni žitelj.

Ovo klizište postalo je najsmrtonosnije u novijoj povijesti zemlje. Spasilački radovi su se odvijali u krajnje teškim uvjetima: složen planinski teren, neprestani pljuskovi, odnesene ceste, potpuni nedostatak komunikacije i aktivna borbena djelovanja.

Snažno klizište u Sudanu zbrisalo je s lica zemlje selo Tarsin — poginulo je više od tisuću ljudi

Žitelji obližnjih sela strahuju od ponavljanja tragedije ako se obilne kiše ne zaustave.

Situaciju pogoršava teška humanitarna kriza u regiji, zahvaćenu oružanim sukobima, glađu i masovnim raseljavanjem stanovništva.

I ovo je samo jedan od mnogih primjera kako katastrofe brzo rastu, a svijet i dalje ostaje ravnodušan.

Čudno je to što ogroman broj pametnih i obrazovanih ljudi savršeno razumije: događaju se strašne stvari — kataklizme se pojačavaju, ljudi masovno ginu, podjele rastu, ali društvo šuti, ne poduzimajući ništa. Nije li to dokaz gubitka čovječnosti? 

Mnogi čekaju da se mora dogoditi nešto izvanredno — prirodna katastrofa planetarnih razmjera ili smrt ogromnog broja ljudi — i tek će to moći toliko potresti da se u njima probudi suosjećanje, pojavi poticaj za djelovanje.

Ali u stvarnosti to nije tako. Sjetite se mladića iz Afganistana koji je izgubio gotovo cijelu obitelj — kad vidimo tragediju jednog čovjeka, javlja se sažaljenje. No kada se govori o tisućama žrtava — to se već doživljava kao suha statistika. Empatija se gasi, a umjesto nje se uključuje strah: „A što ako poginem i ja?”

Tako je uređena ljudska psiha. I što se dublje uranjamo u eru klimatskih katastrofa, to manje masovne žrtve izazivaju suosjećanje kod većine ljudi. Empatija postepeno slabi, dok se egoizam i strah za vlastiti život, naprotiv, pojačavaju.

Ako kod nas ne postoji potreba da pomognemo drugome, da odgovorimo na tuđu nevolju, onda će okolina reagirati na isti način.

Na kraju, riskiramo da se nađemo u društvu gdje svatko živi isključivo za sebe; gdje su ljudi spremni oteti posljednje od staraca i djece; gdje život čovjeka ne vrijedi ništa.

No zar itko od nas želi da se jednog dana nađe u teškoj ili čak kritičnoj situaciji potpuno sam, bez podrške?

Na planetu postoji mnogo ljudi koji nastoje živjeti po savjesti. Međutim, većina njih je neaktivna, zadovoljavajući se svojim malim svijetom, gdje su izgradili dobre odnose s bližnjima, uspostavili harmoniju s prirodom i pronašli vlastiti mir. No dok se svatko zatvara u svoj ugodni prostor, cijeli naš zajednički svijet nastavlja se kotrljati u provaliju zbog našeg ravnodušnosti.

Danas upravo klimatski problem izbija u prvi plan. Dok ljudi ne shvate njegove razmjere i stvarnu prijetnju, neće se moći odreći umjetno nametnutih podjela i sukoba.

Da bi se promijenila situacija, nužno je aktualizirati problem u cijelom društvu. A to je moguće samo onda kada ljudi sami o tome progovore. Ne treba očekivati promjene od nekih malih grupa ljudi — bilo da su to političari, religiozni vođe ili lideri mišljenja.

Budućnost ovisi o svakome u kome je još živa čovječnost.

S video verzijom ovog članka možete se upoznati ovdje: