Pregled klimatskih katastrofa na planeti od 27. avgusta do 02. septembra 2025. godine

31. avgusta sudbine hiljada ljudi promijenile su se zauvijek…

Navikli smo gledati tragediju kao brojke, a ne kao tuđu bol, a to može imati užasne posljedice za svakog od nas. 

Svi detalji slijede u pregledu klimatskih događaja protekle sedmice, od 27. avgusta do 02. septembra 2025. godine.

Evropa

Tropski uragan “Erin”, koji je dostigao 5. kategoriju na Atlantiku, kasnije se pretvorio u jedan od najmoćnijih vantropskih ciklona posljednjih decenija — brzina vjetra dostizala je 259 km/h.

Obrušio se na zemlje Evrope sa žestokim vjetrom, 14-metarskim valovima i rekordnim padavinama, uzrokujući masovne nestanke struje, poplave i klizišta.

28. avgusta na francusko ostrvo Korzika ciklon je donio snažnu grmljavinsku oluju s gradom. Zbog intenzivnih padavina vidljivost je povremeno padala na nulu. Ali najveća razaranja donio je vjetar, čiji su udari dostizali 159 km/h u komuni L’Île-Rousse, 158 km/h — u Cagnanu i 138 km/h — u Calviju.

Snažna oluja obrušila se na francusko ostrvo Korzika, vidljivost gotovo nula

Na aerodromu komune Calvi dogodio se rijedak incident: oluja je podigla nosni dio putničkog aviona ATR-72, koji se nalazio na pisti i okrenula ga za 45 stepeni.

Stihija je oborila brojna stabla, oštetila infrastrukturu i zgrade, ostavivši bez struje oko 10 000 potrošača. Za dva sata zabilježeno je 800 udara munja.

29. avgusta u Francuskoj je registrovano sedam tornada, od kojih su se četiri obrušila na region Nova Akvitanija. Dva od njih su dostigla jačinu IF1, nanijevši primjetnu štetu zgradama, drveću i usjevima.

U Italiji je ozbiljno stradao region Lombardija. 28. avgusta u komuni Busto Arsizio palo je više od 100 mm padavina, što je dovelo do poplava.

Sutradan je tornado uništio solarnu elektranu sa skoro 12 500 panela u komuni Verretto, provincija Pavia, ostavivši veći dio grada bez struje. Vihor je otkinuo krovove kuća, a stogodišnje drvo palo je na put, blokirajući saobraćaj.

Tornado uništio veliku solarnu elektranu u komuni Verretto, provincija Pavia, Italija

Posljedice oluja osjetile su se i u regionu Trentino-Alto Adige. U gradu Riva del Garda munja je udarila u stambenu zgradu, izazvavši požar i oštetivši plinske cijevi, zbog čega je devet porodica moralo biti evakuisano.

U region Pijemont oluja je donijela razoran grad. U području između Ivreje i Pavone Canavese komadi leda, koji su dostizali 7–8 cm u promjeru, ostavili su desetine automobila s udubljenjima i razbijenim staklima. Ozbiljna oštećenja pretrpjeli su krovovi i prozorski okviri, a razbijen je i veliki broj fotonaponskih panela.

Srećom, nije bilo ozbiljnih povreda kod ljudi, ali su žitelji bili potreseni snagom stihije.

Ciklon je pogodio i druge zemlje Evrope: u Irsku i Veliku Britaniju donio je vjetar uraganske snage, koji je mjestimično prelazio 160 km/h. U zapadnim Alpama, Centralnom masivu i na sjeveru Španije za 48 sati palo je do 200 mm padavina, što je izazvalo klizišta i izlijevanje rijeka.

Pljusak s gradom u Španiji poplavio ulice

U zemljama Baltika i Finskoj ostaci ciklona “Erin” izazvali su dugotrajne olujne udare duž Baltičkog mora, pri čemu se nivo vode podigao za 1–1,5 m iznad normale.

Na Balkanu, u Mađarskoj i u nekim dijelovima Italije temperatura je bila 8–10 °C iznad normale, što je postalo lokalni rekord kasnog ljeta.

Ciklon je stigao čak i do zemalja Centralne i Istočne Evrope: Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke i Poljske. 

Ovo je krajnje neobičan slučaj, da je bivši tropski uragan, formiran na centralnom Atlantiku, stigao do Evrope i, zadržavši snagu, proširio se na veći njen dio.

Pijavice i tornada

29. avgusta na Islandu, na poluotoku Reykjanes, zabilježena su tri tornada odjednom.

Snažan tornado prohujao poluotokom Reykjanes na Islandu

Jedan vihor snimio je očevidac u blizini grada Vogar, na obali zaljeva Faxaflói. 

Dva druga tornada pojavila su se u području niza vulkanskih kratera Sundhnúkur, nedaleko od grada Grindavík. Vihori su ostali vidljivi oko tri minute, kovitlajući se iznad vulkanskog pejzaža. 

Tornada se na Islandu događaju krajnje rijetko: od 1980-ih godina ovdje je zabilježeno samo 13 takvih slučajeva. A istovremena pojava dva vrtloga odjednom — apsolutno je jedinstven događaj.

30. avgusta u Rusiji, na rijeci Ob, u području grada Surgut, očevici su primijetili vodenu pijavicu.

Vihor se formirao iz konvektivnih oblaka i neko vrijeme se zadržao iznad vode, ne predstavljajući opasnost.

Rijetka pojava: vodena pijavica na rijeci Ob, u području grada Surgut, Rusija

Treba napomenuti da se Surgut nalazi na sjeveru Zapadnog Sibira, u Tjumenskoj oblasti. Po klimatskim uslovima izjednačen je s Krajnjim Sjeverom i nalazi se u zoni subarktičke kontinentalne klime, gdje su ranije takve pojave bile izuzetna rijetkost.

Ali porast globalne temperature i vlažnosti na planeti stvara uslove pogodne za pojavu vodenih pijavica i tornada čak i tamo gdje ih praktično nije bilo.

Argentina

Noć na 31. avgusta postala je iskušenje za žitelje centralne Argentine. Tradicionalna za region oluja “Santa Rosa” pretvorila se u moćnu stihiju, oborivši sve rekorde po padavinama i ostavivši iza sebe poplave, razaranja i paralizovanu infrastrukturu.

“Santa Rosa” — intenzivna je oluja s pljuskovima, grmljavinom i gradom, karakteristična za zemlje Južne Amerike. Javlja se svake godine krajem avgusta — početkom septembra.

Oluja “Santa Rosa” obrušila se na Argentinu sa snažnim gradom

U glavnom gradu zemlje, Buenos Airesu, kiše su trajale nekoliko sati i bile su praćene udarima vjetra do 70 km/h.

Mnoga naseljena mjesta na sjeveru provincije Buenos Aires našla su se pod vodom. U području Carlos Casares žitelji su izvijestili o gubicima usjeva i stoke.

U provinciji Mendoza više od 100 ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Stihija je oborila drveće, odnijela krovove i donijela krupan grad. Jaka kiša, snijeg i magla u planinskim područjima doveli su do potpunog zatvaranja nacionalne ceste № 7.

Kiša s gradom i snijegom stvorila opasne uslove na cestama u provinciji Mendoza, Argentina

Međunarodni prijevoji Cristo Redentor i Pehuenche, koji povezuju Čile i Argentinu, preventivno su zatvoreni u oba smjera.

Grad Cruz Alta u provinciji Córdoba najviše je stradao od poplave — za 24 sata palo je 330 mm padavina. Nisko pozicioniran položaj grada doveo je do oticanja vode sa susjednih teritorija. Poplava je uništila kuće i ceste te izazvala eroziju tla, ugrožavajući poljoprivredu.

Slično se dogodilo u gradu María Teresa, provincija Santa Fe, koji se također nalazi u kotlini.

Oluja “Santa Rosa” izazvala je veliku poplavu u gradu María Teresa, provincija Santa Fe, Argentina

Poljoprivredni sektor centralne Argentine suočio se s katastrofalnim posljedicama poplave. Zbog poplavljenih hiljada hektara zemlje i nemogućnosti da mehanizacija dođe do polja, prekinuta je nova sjetvena kampanja i žetva soje, kukuruza, suncokreta i pšenice.

Afganistan

29. avgusta na afganistansku provinciju Nangarhar obrušile su se obilne kiše, koje su izazvale iznenadne poplave.

U pogođenim područjima Rodat, Haska Mina, Chaparhar, Spin Ghar i Achin uništene su desetine kuća, oštećene ceste, brane i vodeni kanali, a uništeno je i hiljade hektara poljoprivrednog zemljišta.

Obilne kiše uništile su usjeve u provinciji Nangarhar, Afganistan

U području Spin Ghar ispod krova kuće koji se obrušio zbog kiše poginule su dvije djevojčice, a još tri člana njihove porodice su povrijeđena.

Ukupno je u provinciji stihija odnijela živote 5 ljudi.

Kasno navečer 31. avgusta, u 23:47 po lokalnom vremenu, istočne provincije Afganistana potresao je snažan zemljotres magnitude 6,0. Njegov epicentar nalazio se otprilike 27 km od grada Jalalabada, a žarište je bilo na dubini od samo 8 km.

Po podacima od 04. septembra, u zemlji je poginulo više od 2 200 ljudi, a preko 3 300 je ranjeno.

U naredna dva dana zabilježeno je najmanje 10 naknadnih udara magnitude 4,0 i više. Tri od njih su premašila magnitudu 5,0 i dogodila su se na maloj dubini — do 11 km. Po riječima lokalnih žitelja, oni su sravnili sa zemljom kuće koje su bile samo djelimično oštećene tokom glavnog udara. Mnoga sela su se pretvorila u ruševine, broj uništenih zgrada premašio je 6 700.

Pristup nekim od najteže pogođenih područja bio je nemoguć: uske ceste bile su blokirane odronima kamenja i klizištima, a teško pristupačan teren regiona otežavao je dostavu pomoći. Stradale su transportovali helikopterima u najbliže bolnice.

Zbog nedostatka stručne pomoći, spasilačke radove su vodili i lokalni žitelji. Bez mehanizacije, raščišćavali su ruševine kuća od blata i kamena golim rukama.

Zemljotres M6,0 u Afganistanu doveo do katastrofalnih posljedica

Naknadni udari prekidali su potragu za preživjelima, što je dovodilo do gubitka vremena, ključnog za spašavanje ljudi koji su ostali pod ruševinama.

Priče očevidaca naglašavaju razmjere tragedije. 14-godišnji mladić je povrijeđen kada se njegova kuća potpuno srušila, ali je pet članova njegove porodice poginulo. Uspio je spasiti samo oca, čiji je glas čuo ispod ruševina.

Ovaj zemljotres postao je jedan od najrazornijih u zemlji u posljednjim decenijama. 

Sudan

31. avgusta na granici provincija Centralni i Južni Darfur nakon nekoliko dana neprekidnih obilnih kiša pokrenulo se snažno klizište. Selo Tarsin, smješteno u planinskom masivu Marra, bilo je potpuno zatrpano pod slojem blata i kamenja.

Kao rezultat prirodne katastrofe poginulo je više od 1 000 ljudi, a preživio je samo jedan lokalni žitelj.

Ovo klizište postalo je najsmrtonosnije u novijoj historiji zemlje. Spasilački radovi su se odvijali u krajnje teškim uslovima: složen planinski teren, neprestani pljuskovi, odnesene ceste, potpuni nedostatak komunikacije i aktivna borbena dejstva.

Snažno klizište u Sudanu zbrisalo je s lica zemlje selo Tarsin — poginulo je preko hiljadu ljudi

Žitelji obližnjih sela strahuju od ponavljanja tragedije ako se obilne kiše ne zaustave.

Situaciju pogoršava teška humanitarna kriza u regionu, zahvaćenom oružanim sukobima, glađu i masovnim raseljavanjem stanovništva.

I ovo je samo jedan od mnogih primjera kako katastrofe brzo rastu, a svijet i dalje ostaje ravnodušan.

Čudno je to što ogroman broj pametnih i obrazovanih ljudi savršeno razumije: događaju se strašne stvari — kataklizme se pojačavaju, ljudi masovno ginu, podjele rastu, ali društvo šuti, ne poduzimajući ništa. Nije li to dokaz gubitka čovječnosti?

Mnogi čekaju da se dogodi nešto izvanredno — prirodna katastrofa planetarnih razmjera ili smrt ogromnog broja ljudi — i tek će ih to moći toliko potresti da se u njima probudi suosjećanje, pojavi poticaj za djelovanje.

Ali u stvarnosti to nije tako. Sjetite se mladića iz Afganistana koji je izgubio gotovo cijelu porodicu — kada vidimo tragediju jednog čovjeka, javlja se sažaljenje. Ali kada se govori o hiljadama žrtava — to se već doživljava kao suha statistika. Empatija se gasi, a umjesto nje se uključuje strah: “Šta ako poginem i ja?”

Tako je uređena ljudska psiha. I što dublje uranjamo u eru klimatskih katastrofa, to manje masovne žrtve izazivaju suosjećanje kod većine ljudi. Empatija postepeno slabi, dok se egoizam i strah za vlastiti život, naprotiv, pojačavaju. 

Ako kod nas ne postoji potreba da pomognemo drugome, da odgovorimo na tuđu nevolju, onda će i okolina reagovati na isti način.

Na kraju, rizikujemo da se nađemo u društvu gdje svako živi isključivo za sebe; gdje su ljudi spremni oteti posljednje od staraca i djece; gdje život čovjeka ne vrijedi ništa.

Ali zar iko od nas želi da se jednog dana nađe u teškoj ili čak kritičnoj situaciji potpuno sam, bez podrške?

Na planeti postoji mnogo ljudi koji se trude živjeti po savjesti. Međutim, većina njih je neaktivna, zadovoljavajući se svojim malim svijetom, gdje su izgradili dobre odnose s voljenima, uspostavili harmoniju s prirodom i pronašli vlastiti mir. Ali dok se svako zatvara u svoj ugodni prostor, cijeli naš zajednički svijet nastavlja da se kotrlja u provaliju zbog naše ravnodušnosti.

Danas upravo klimatski problem izbija u prvi plan. Dok ljudi ne shvate njegove razmjere i stvarnu prijetnju, neće se moći odreći umjetno nametnutih podjela i sukoba.

Da bi se situacija promijenila, potrebno je aktualizirati problem u cijelom društvu. A to je moguće samo onda kada ljudi sami o tome progovore. Ne treba očekivati promjene od nekih malih grupa ljudi — bilo da su to političari, vjerski lideri ili lideri javnog mnijenja.

Budućnost ovisi o svakome u kome je još živa čovječnost.

Video verziju ovog članka možete pogledati ovdje: