Kreativno društvo — jamstvo je slobode i jednakih prava svakom čovjeku!

Želja za slobodom jedna je od najjačih unutarnjih potreba čovjeka. U postizanju slobode, ljudi priliku za sigurnim neovisnim postojanjem vide kao priliku da svoj život grade u udobnosti i sreći. Koncept „slobode“ može se naći u različitim povijesnim epohama. Okupirao je umove mnogih povijesnih mislilaca, a koristile su ga vjerske i političke figure u svojim obraćanjima narodu. Ljudi ga i dalje koriste i njime manipuliraju u svakodnevnom životu, počevši od pojedinačnog razumijevanja ove riječi pa sve do razmjera država i društva u cjelini. Mnogo je deklaracija i konvencija o ljudskim pravima, individualnoj slobodi, kao i parola i manifesta koje pozivaju na ovaj veliki cilj. Međutim, tijekom posljednjih 6000 godina, usprkos raznolikosti primjene ovog pojma, niti jedno obećanje slobode za cijelo društvo i svakog čovjeka u njemu zapravo nije provedeno u praksi.

Povijest obiluje primjerima kada su krvavi ratovi i revolucije započinjali pod velikim sloganom „slobode“ a događale su se ilegalne invazije na područja drugih država. Na taj su način opravdavani brojni politički sukobi, a opravdavani su protuljudski postupci usmjereni k obogaćivanju jednih na račun drugih. Pod vanjskom izlikom dobre namjere došlo je do nasilnog miješanja u živote civila, ugrožavajući ne samo njihovo mirno postojanje, već i sigurnost i očuvanje života. Razlog tome je potrošački format društvenih odnosa.

Sama želja čovjeka za slobodom je plemenita i apsolutno prirodna. Ali u našem globalnom društvu, koje živi u potrošačkom formatu odnosa, koncept „slobode“ umrljan je obmanama, lažima i manipulacijama u podlom postizanju sebičnih ciljeva pojedinaca sa svrhom njihove potpune kontrole nad masama. Spekulirajući o plemenitim unutarnjim potrebama ljudi, neljudska igra u potrazi za moći nad njima traje već 6000 godina.

Zakoni potrošačkog društva ostaju isti u svim vremenima njegova postojanja. Prisjetimo se povijesnih primjera iz vremena robovlasničkog sustava. U drevnoj Mezopotamiji ljudi bi se prodavali u ropstvo zbog nemogućnosti plaćanja dugova svojim kraljevima. Od razdoblja Treće dinastije Ur, slobodni bi građani postajali robovi zbog dugova ili gladi; osiromašeni roditelji bili su prisiljeni prodavati svoju djecu. U 1. tisućljeću prije Krista postojalo je hramsko ropstvo u Babiloniji. Među robovima su bili ratni zarobljenici, dani ili oporučno ostavljeni hramu, kao i slobodni ljudi: skitnice i djeca siromašnih roditelja, dani u hramove radi spasa od gladi.

Hamurabijevi zakoni slikovit su primjer toga vremena. Ti su zakoni pravno oblikovali postojanje robovlasničkog sustava. Prema Hamurabijevom zakoniku, robovima su mogli postati ne samo ratni zarobljenici, već i slobodni ljudi. Kodeks je imao za cilj zaštitu robovlasnika od svojeglavih robova. Samo mali postotak zakona davao je robovima formalnu priliku da steknu slobodu. Postupak za osporavanje njihova ropskog položaja odvijao se na sudu, ali ako bi izgubili, posljedice za roba ne bi bile nimalo ohrabrujuće. Prema zakonima Kodeksa, prosječna cijena za roba bila je 150-250 grama srebra; isti iznos plaćan je i za unajmljenog bika.

Mnogo je sličnih primjera u povijesti robovlasničkog sustava. U drevnoj Judeji i drevnom Egiptu slobodan je čovjek postajao robom kao rezultat nemogućnosti otplate dugova. Ropstvo je bilo prirodni rezultat siromaštva. Seljaci su se prodavali u ropstvo zbog potrebe za hranom i skloništem, jer se život robova cijenio više od života seljaka, pa je stoga često bio bolji.

Drugim riječima, stvoreni su krajnje nepodnošljivi uvjeti za obične ljude, koji nisu imali izbora nego prodati sebe i svoju obitelj u ropstvo. Stanovništvo je ostajalo bez sredstava za daljnju egzistenciju. U sebičnom društvu potrošnje i profiterstva slobodno postojanje čovjeka obezvrijeđeno je kao nepotrebno i nepovoljno za gospodare. Prestankom ovisnosti o svom gospodaru čovjek bi izgubio svoju robnu vrijednost kao rob i slobodu stekao samo tehnički.

Isto se dogodilo u doba ugovaranog ropstva, kada je oznaka „rob“ zamijenjena s „unajmljeni radnik“. Vrijednost života unajmljenog radnika za vlasnika je bila često čak i manja od života roba, jer je zaposlenik mogao otići. Ali opet, društveni uvjeti za ljudsko postojanje tog doba nisu mu davali nikakva jamstva za osiguravanje životnih potreba. U skladu s tim, mogao je birati ili rad za svog poslodavca i ovisnost o njemu, ili siromaštvo, glad, pa čak i smrt.

Usporedimo li život robova u prošlim stoljećima sa suvremenim životom običnog čovjeka, možemo vidjeti istu eksploataciju, siromaštvo, potrebe, ugnjetavanje, kronični nedostatak sredstava za zadovoljavanje osnovnih potreba i stalnu borbu za preživljavanje. Dužničke obveze, stvarni nedostatak prava na izbor, stalna ograničenja, visoki porezi, a istodobno naporan rad i male plaće – ti su čimbenici svugdje u modernom „slobodnom civiliziranom društvu“ vidljivi za većinu njegove populacije. Jednaka prava u društvu često postoje samo na papiru. Sloboda, koja je vitalno potrebna svakom čovjeku – nešto što bi zapravo trebalo biti jedan od glavnih stupova društva, u potrošačkom formatu odnosa nije ništa drugo nego vješt alat za unosnu manipulaciju masama nekolicine pojedinaca.

Unatoč izmijenjenom izgledu i glasnim parolama s riječima „demokracija“, „sloboda“ i „neovisnost“, ropstvo se i danas održava baš kao i u doba robovlasništva, samo u zamaskiranom obliku. U svim vremenima demokracija je bila predstavljena kao društvo slobodnih pojedinaca sa samoupravom od strane ljudi, ali zapravo stvarnost ne odgovara lijepom natpisu.

Koncept „demokracije“ potječe iz antičke Grčke. U atenskomu demokratskom polisu vrhovno tijelo upravljanja bilo je takozvana „Skupština građana“. U to je vrijeme starogrčko društvo bilo strogo podijeljeno, uključujući i spolnu pripadnost. Imalo je hijerarhijsku ljestvicu vlasti. Demos se sastojao od slobodnih muških građana koji su imali građanska prava. Bili su manjina u usporedbi s drugima. Ostatak stanovništva smatran je inferiornim. U razumijevanju punopravnih muških Helena, žene su bile bića nižeg razreda. Robovi nisu smatrani ljudima. Povlašteni dio društva davao je zajmove samom dužniku ili zemlju kao zalog. Razvoj robnih i novčanih odnosa rezultirao je pojavom ljudi koji su robovali dugovima. Politički demokratski sustav drevne države zapravo je odgovarao robovlasničkom sustavu s novom lijepom etiketom.

Državni zakoni mnogih današnjih demokracija nisu samo dizajnirani da favoriziraju interese manjine i služe poboljšanju njihova prosperiteta, već su uređeni na način koji sprječava većinu stanovništva da ispravlja i mijenja te zakone. Obični građanin nema priliku sudjelovati u formiranju društva i na taj način utjecati na poboljšanje vlastitog prosperiteta i društva u cjelini; ne može ukinuti zakone koji štete životu, sigurnosti i zdravlju ljudi. Građani mnogih zemalja i dalje su brutalno potlačeni visokim porezima i dužničkim obvezama; nemaju vremena sudjelovati u društvenom životu. Društveni poredak u modernom svijetu uspostavlja se snažnim izražavanjem volje samo nekolicine pojedinaca i neaktivnošću većine stanovništva. Takva nijema pozicija postaje prešutna podrška dominaciji jednih nad drugima, zajedno s njihovim ovlaštenjima.

Ipak, gdje je naša odgovornost? Gdje je sudjelovanje cijelog društva u opću korist, a ne samo u korist tih nekoliko pojedinaca? Gdje je aktivna pozicija i osobna odgovornost svakog čovjeka? Nismo li mi ti koji ćemo živjeti u društvu koje stvaramo? Međutim, ne stvaramo ga samo djelovanjem, već i nečinjenjem. Nije li ovo nečinjenje prešutni prijenos odgovornosti, a time i prijenos naših prava i sloboda? Gdje je sudjelovanje svih? I u čemu bi se trebalo sastojati? Koja je naša alternativa izlasku iz slijepe ulice potrošačkog formata odnosa?

Budući da su sloboda, jednaka prava i mogućnosti svakog čovjeka unaprijed isključeni u potrošačkom formatu odnosa, potrebno je izmijeniti sam format međuljudskih odnosa. Do danas je jedina alternativa za izgradnju slobodnog i poštenog društva mirnim putem za svakog od njegovih građana izgradnja Kreativnog društva.

Potrošački format odnosa znači neizbježnu podjelu i degradaciju društva u njegovoj neograničenoj potrošnji s neizbježnim krajem. Kreativni format odnosa je društvo jedinstva, slobode, mira, jednakih prava i ogromnih mogućnosti za sve, zajedno s evolucijom čovječanstva do Idealnog društva, društva svačijih snova. Kreativno društvo jedini je način koji čovječanstvo može izvući iz slijepe ulice konzumerizma i samouništenja.

Stupovi Kreativnog društva su 8 temelja Kreativnog društva.

Budući da se u ovom članku dotičemo bolnih tema kao što su sloboda i ljudska prava, prikladno je citirati drugi temelj Kreativnog društva, a to je sloboda Čovjeka.

Drugi temelj Kreativnog društva:

Sloboda Čovjeka

Svaki je Čovjek rođen s pravom da bude Čovjek. Svi su Ljudi rođeni slobodni i jednaki. Svatko ima pravo izbora. Na Zemlji ne može biti nitko i ništa iznad Čovjeka, njegove slobode i prava. Provedba ljudskih prava i sloboda ne smije kršiti prava i slobode drugih Ljudi.

Drugi temelj zajedno s ostalim temeljima, otkriva nam cjelokupno potrebno razumijevanje glavnih stupova i smjernica slobodnog društva i postojanja slobodnog čovjeka u njemu. Ropstvu, prisili, ugnjetavanju, ponižavanju i ograničavanju bilo kojeg čovjeka nema mjesta u Kreativnom društvu. Život svakog Čovjeka stječe neizostavnu najvišu vrijednost kao slobodnoga i ravnopravnog pojedinca sa zajamčenim pravima. Uklanja se procjenjivanje pojedinca kao potrošača, roba ili stvari, koje se stoljećima nametalo.

Svakom čovjeku u Kreativnom društvu zajamčeno je stjecanje slobode i puno mogućnosti. U današnje vrijeme, da bi preživjeli, mnogi ljudi moraju činiti loše drugima. Pa čak i ako netko uspije prikupiti malo kapitala, nitko nema jamstvo da ga sutra neće izgubiti, da sve njegove godine rada neće nestati u zaboravu i da neće ostati bez ičega. U Kreativnom društvu to neće biti slučaj. Svaki čovjek rođenjem dobiva pravo na osnovne potrebe, smještaj, hranu, visokokvalitetne lijekove i potrebno obrazovanje. Društvo čuva i cijeni svačija prava i slobode. Po želji, svatko može sudjelovati u upravljanju društvom, imajući apsolutno pravo na to, ravnopravno sa svima ostalima, preuzimajući osobnu odgovornost prema svim ljudima. Svi članovi društva moći će sudjelovati u oblikovanju javnih zakona, u njihovoj izmjeni ili ukidanju.

U doba znanstvenog i tehnološkog napretka, kada se pojavila tehnologija poput interneta, koja može okupiti mnogo ljudi iz cijelog svijeta, postizanje svega spomenutog apsolutno je realno. World Wide Web omogućuje nam stvaranje potrebnih uvjeta za donošenje zajedničkih odluka cijelog društva, informiranje cijelog čovječanstva i, ako je potrebno, doprinosi brzoj konsolidaciji ljudi širom svijeta.

Ljudima treba sloboda! To je bitan čimbenik za njihovo normalno postojanje i zdrav razvoj. Sloboda i jednakost u društvu otvaraju mogućnosti za unutarnje otkrivanje najboljih osobina svakoga čovjeka, za osobni rast i stvaranje za dobrobit tog društva. To stvara poticaj za nužni evolucijski razvoj društva. Samo će kreativni vektor razvoja događaja konačno omogućiti svima kojima je opskrbu kisikom prekinuo potrošački sustav, skinuvši ih s tračnica ravnoteže i stabilnosti, da duboko udahnu i osjete čvrsto tlo pod nogama.

Reći ćete da je nemoguće stvoriti takvo društvo, zar ne? Nisu li ovakav stav vašem razmišljanju nametnuli oni koji nemaju koristi od vaše slobode? Nije li ovo ograničenje stvarna poluga nadzora nad nama? Dvije su užasne stvari učinjene čovječanstvu: razdvojili su našu ujedinjenu obitelj, jer je lakše upravljati nama na ovaj način, i masama su nametnuli psihologiju robova. Ali naša snaga je u jedinstvu i u slobodi! Ako ljudi odaberu Kreativno društvo djelima, a ne riječima, ništa im i nitko ne može oduzeti slobodu; njihova prava više nikada neće biti pogažena!

Svatko u sebi razumije da je stvaranje takva društva moguće, stvarno i od životne važnosti. Svi sanjaju o tako slobodnom i lijepom životu! U Kreativnom društvu sloboda i jednakost zaista će biti stvarnost svih ljudi. To će neizbježno dovesti do evolucije, stvarajući tako potrebne uvjete za postizanje Idealnog društva. Samo udruživanje svih ljudi oko jednoga kreativnog cilja učinit će svačiji san o sretnom i mirnom životu stvarnim i ostvarivim. Kreativno društvo je slobodno društvo s jednakim mogućnostima za sve; pruža istinsko pravo izbora i jamči slobodan i siguran život svima nama.

U stvari, izgradnja Kreativnog društva apsolutno je jednostavna ako svi koji razumiju tu vitalnu potrebu aktivnog sudjelovanja u provedb i ove globalne inicijative svih ljudi. To zajedno možemo učiniti stvaranjem, ujedinjavanjem i konsolidacijom! Ljudi samo trebaju prestati prebacivati odgovornost za vlastitu sudbinu i sudbinu čitavog čovječanstva, uzeti situaciju u svoje ruke, prestati slušati prazna obećanja i već sada se ujediniti s istomišljenicima koji brinu o ljudima. Svi smo rođeni jednaki! U svačijoj je moći uložiti maksimalan napor da vratimo istinsku slobodu sebi i čitavom čovječanstvu gradeći novi format odnosa. Svi smo jedno društvo, jedno čovječanstvo i jedna obitelj. Danas imamo stvarnu priliku oživjeti u jednakosti i bratstvu univerzalnu ljudsku obitelj koja je nekoć izgubljena. Kao čovječanstvo se nalazimo pred izborom između života i smrti, a odgovor je očit: svi žele živjeti!

Nema života bez slobode, nema slobode bez jednakosti i nema jednakosti bez Kreativnog društva, u kojem je svaki Čovjek vrijedan! Istinska jednakost, sloboda i individualno ispunjenje mogući su samo u Kreativnom društvu. To je jedini put za sve nas. Kreativno društvo jedini je način da vi, vaši prijatelji i obitelj, te cijelo čovječanstvo preživite, riješite se tereta ropstva i steknete dugo očekivanu slobodu. Izbor je na vama!

Alex Friedman