Prof. Avi Loeb

Pozdrav svima na konferenciji „Globalna kriza. Ovo se već tiče svakog“, veliko mi je zadovoljstvo pridružiti vam se.

Zovem se Avi Loeb. Profesor sam znanosti na Sveučilištu Harvard i nedavno su me upravo pitali na forumu „Kako definiram inteligentnu civilizaciju?“ A ja je definiram kao civilizaciju koja slijedi vodeća načela znanosti, naime suradnju i razmjenu znanja utemeljenog na dokazima. I trenutno je prilično jasno da su naši problemi globalni.

Najveći rizik s kojim se čovječanstvo trenutno suočava jest to što trošimo puno resursa na međusobnu borbu i pokušavamo se osjećati superiorno u odnosu jedni na druge. I samo razmislite o tome. Da se isti resursi koriste za praćenje izvorne crkvene vizije, znali bismo odgovor jesmo li sami ili ne, i mogli bismo imati bolju procjenu stvarnosti oko sebe i bolje težnje za svemirom.

 To je jedan primjer kako znanost i tehnologija mogu pomoći čovječanstvu i mnogim drugim izazovima s kojima se suočavamo, uključujući klimatske promjene, pružajući dovoljno hrane za sve i pružajući obrazovanje. I vjerujem da znanost i tehnologija nose obećanje za puno bolji svijet za sve nas na globalnoj razini u dalekoj budućnosti. I naravno, to uključuje i napuštanje Zemlje, jer sada smo sve stavili na jednu kartu — Zemlju, a ako se dogodi katastrofa, sve do čega nam je stalo nestat će. Dakle, odlazak u svemir izuzetno je važan i to je jedna od granica s kojima se čovječanstvo suočava.

Naravno, to je vrlo idealistički, jer različite nacije imaju različite nacionalne interese. Ali što je naše razmišljanje globalnije, to ćemo dobili bolju suradnju. A najbolji primjer je što sam znanstvenik i mogu ići bilo gdje po svijetu i razgovarati s ljudima u svojoj profesiji. Čak i ako se nikada prije nismo upoznali, i dalje bismo mogli surađivati, skupa raditi i dijeliti informacije.

A to je po meni idealan svijet u kojem se ne pokušavamo osjećati superiorno jedni prema drugima, ne razmišljamo o površnim stvarima poput boje kože, etničkog podrijetla, što je zaista sekundarno u odnosu na naše glavne ciljeve, a to je pomaganje jedni drugima u pokušaju da nam budućnost bude bolja.

Možemo puno bolje ako surađujemo, umjesto da stvaramo vlastite silose unutar država i pokušavamo dominirati nad drugim narodima. I osjećam da je to inteligentan put prema budućnosti. 

Mislim da je izuzetno važno da svi budu uključeni [00:08:48] [00:10:06] I štoviše, mislim da znanost ne bi trebalo smatrati zanimanjem elita. Zapravo, svi mogu biti uključeni u znanstveni proces. I mislim da je važno da znanstvenici objasne što rade. Važno je da ljudi koji razvijaju tehnologije udovolje potrebama ljudi koji se koriste tim tehnologijama, a svi zajedno, i znanstvenici i tehnolozi, rade zajedno na rješavanju problema koji su bitni za društvo. Nema smisla da ljudi iz akademske zajednice rade na problemima poput koliko anđela može sjesti na vrh pribadače, jer iako se može pokazati da su pametni ili profinjeni, to ne promovira naše znanje o pitanjima koja su važna većini ljudi.

A jedan od primjera koji prepoznajem ovih dana je pitanje jesmo li najpametniji klinci u svojoj ulici, svojoj civilizaciji. Ili postoje druge civilizacije koje bi mogle biti čak i pametnije od nas i od njih možemo učiti. I mislim da je javnost fascinirana ovim pitanjem, ali ono nikada nije steklo snagu unutar akademske zajednice i trebalo bi, trebalo bi postati glavno, jer imamo mogućnost rješavanja toga.

Drugi važan aspekt je odlazak u svemir. I mislim da smo trenutno svi zabrinuti zbog onoga što se događa ovdje na Zemlji. Ali na kraju želimo imati zajednice koje nisu samo na Zemlji, već su i na mnogim drugim mjestima, daleko od Zemlje.