Svijet oko nas mijenja se brže nego što stižemo shvatiti. Ono što se ranije činilo avanturom i provjerom sebe, danas može postati smrtonosni rizik. O najekstremnijim događajima protekle sedmice, od 12. do 18. novembra 2025. godine, i čega ćemo se morati odreći u skorije vrijeme, saznat ćete upravo sada.
Od 14. do 17. novembra sjever Italije našao se pod udarom ekstremne nepogode. Najozbiljnija razaranja zadesila su regione Ligurija, Toskana i Friuli-Venezia-Giulia.
Posebno žestoko stihija se manifestovala u Liguriji. U luci grada Genova snažan tornado prevrnuo je teretne kontejnere, poput igračaka.

Razorni tornado prevrnuo automobile na ulicama grada Genova, region Ligurija, Italija
A na obali, između kvarta Voltri i Sestri Ponente, mikroudar je oštetio zgrade i iščupao drveće s korijenjem. Jedno od njih potpuno je blokiralo rad uspinjače Sant'Anna. A u kvartu Pegli obrušavanje zida izazvalo je isključenje plina i električne energije.
U gornjem dijelu Genove za nekoliko sati palo je oko 240 mm padavina. Kao rezultat, rijeka Fegino izlila se iz korita, potopivši podzemne prolaze i oštetivši saobraćajnu infrastrukturu.
U regionu Toskana snažne grmljavine izazvale su velika poplave u provincijama Pisa, Livorno, Lucca, Pistoia, Prato i Firenca.
17. novembra u Friuli-Venezia-Giuliji, između gradova Palmanova i Gorizia, za 6 sati meteorološke stanice registrovale su skoro 1,5-mjesečne norme padavina — 152 mm (prosječna mjesečna norma novembra — 104 mm).

Obilne kiše izazvale veliku poplavu u selu Versa, provincija Gorizia, region Friuli-Venezia-Giulia, Italija
Posljedice su bile tragične. U komuni Cormons klizište je uništilo tri stambene kuće, uslijed čega su poginula dva čovjeka. U selu Versa izlijevanje rijeke Torre primoralo je na evakuaciju oko 300 žitelja. U regionu je proglašeno vanredno stanje.
Prostrana oblast niskog pritiska, koja je početkom novembra već donijela rane hladnoće i snježne padavine u Kanadu i SAD, prešla je Atlantik i stigla do Evrope. Meteorološka služba Španije dodijelila je ovoj oluji ime “Claudia”.
Od 11. novembra u španskom regionu Galicija za 24 sata palo je do 150 mm padavina — ulice su se pretvorile u bujične potoke, a lokalne rijeke su počele ubrzano izlaziti iz korita.

Oluja “Claudia” dovela do poplava na ulicama španskih gradova
Do 14. novembra topli i vlažni zrak sudario se sa hladnom zračnom masom iznad sjevernijih dijelova Evrope, formirajući pojas kiše koji se proteže od zapadne Irske do Rusije.
Na Portugal se oluja obrušila razarajućom snagom.
U gradiću Fernão Ferro, nedaleko od Lisabona, voda je noću prodrla u kuću starijeg bračnog para; nažalost, nisu stigli izaći i poginuli su. U okrugu Faro kiše i jak vjetar s udarima do 112 km/h izazvali su masovno padanje drveća i nestanke struje.
U naselju Azeitão, općina Setúbal, zbog klizišta se obrušila cesta, potpuno blokirajući saobraćaj u oba smjera.

Posljedice oluje “Claudia” u Portugalu: u naselju Azeitão, općina Setúbal, cesta se obrušila nakon odrona zemlje
Najdramatičniji događaj desio se u Albufeiri (region Algarve), popularnom turističkom gradu na jugu Portugala. Ovdje je nastao tornado koji je udario u restoran hotela ujutro, upravo u trenutku kada je tamo doručkovalo nekoliko desetina ljudi. Kao rezultat — 28 povrijeđenih, među njima je bilo šestero djece od dva mjeseca do sedam godina, četiri čovjeka su hospitalizovana sa ozbiljnim povredama.
Također, vihor je protutnjao kroz kamp. Jedna žena, koja se odmarala u kamp-kućici, poginula je. 15. novembra još jedan tornado pogodio je općinu Silves, ostavivši bez krova nad glavom dvoje ljudi.
Po podacima Nacionalne uprave za vanredne situacije i civilnu zaštitu (ANEPC), ukupno je u zemlji registrovano 3 363 incidenta povezana s nepogodom.
Stigavši do Velike Britanije, oluja “Claudia” izazvala je velike poplave u Engleskoj i Walesu.

Poplave u Velikoj Britaniji nakon prolaska oluje “Claudia”
U gradu Monmouth tokom noći palo je skoro 120 mm kiše — više od mjesečne norme. Rijeka Monnow probila je zaštitne objekte i 16. novembra žitelji su se probudili ugledavši veći dio grada pod vodom.
U Engleskoj su bile na snazi desetine upozorenja na poplave, a na jugu su zatvorene željezničke linije zbog oborenog drveća i visokog nivoa vode.
U Irskoj su posebno teško stradale grofovije Wexford i Laois. Rijeke su se izlile iz korita, potopljene su kuće i preduzeća. Po podacima ESB Networksa, oko 5 000 ljudi ostalo je bez struje.
U Francuskoj je oluja “Claudia” uzrokovala neuobičajenu vrućinu za ovo doba godine: zbog priliva suptropskog zraka na jugozapadu zemlje temperatura se popela skoro do 30 °C, što je postalo novi novembarski rekord.
Od 12. novembra niz snažnih oluja obrušio se na veći dio Saudijske Arabije.
Po podacima Ministarstva životne sredine, vodnih resursa i poljoprivrede, 16. novembra 49 stanica za monitoring zabilježilo je padavine: kiše su pale u Medini, Meki, Rijadu, El-Kasimu, Istočnoj provinciji, El-Bahi, Asiru i drugim mjestima. U nekim regionima proglašen je crveni nivo opasnosti.

Potopljene teritorije u Saudijskoj Arabiji nakon snažnih pljuskova
Posebno su stradali priobalni rejoni, gdje je brzina vjetra dostizala 50 km/h, a valovi se podizali do 2,5 m.
Najveća količina padavina zabilježena je na stanici Sabt Al-Jarah: u gradu Al-Qunfudhah, region Meka, tokom 24 sata, od 9:00 15. novembra do 9:00 16. novembra, palo je više od 32,2 mm. Snažni tokovi blata prekrili su ulice. Voda je blokirala saobraćaj i primorala vozače da ostavljaju automobile. Na cestama su teški kamioni s teškoćom napredovali zbog snažnog vjetra i pljuska.
16. novembra na stanici Al-Ruknah u Al-Muwayhu, naseljenom mjestu s krajnje sušnom klimom, gdje godišnje u prosjeku padne tek oko 30 mm kiše, tokom 24 sata izlilo se 80 % godišnjeg obima padavina — 24,2 mm.
U provinciji Medina oluja se obrušila na Industrijsku zonu Yanbu — jedan od najvećih svjetskih centara za preradu nafte i petrohemiju. Stihija je oštetila niz stubova visokonaponskih dalekovoda, što je narušilo rad električne mreže objekta.

Stihija oborila stubove dalekovoda u Industrijskoj zoni Yanbu, provincija Medina, Saudijska Arabija
13. novembra, nakon obilnih kiša, u selu Cibeunying, okrug Cilacap provincije Centralna Java, pokrenulo se veliko klizište, uzrokujući slijeganje tla do dubine od 2 m i stvaranje pukotine dužine 25 m.
Pod slojem zemlje ostalo je zatrpano desetine kuća, od kojih se osam potpuno srušilo. Površina pogođenog područja iznosila je oko 6,5 ha. Bile su zatrpane i lokalne ceste, što je otežalo pristup nastradalom području.
U potražno-spasilačkoj operaciji učestvovalo je 520 stručnjaka i 19 pasa. Mjestimično je debljina nanosa zemlje dostizala 8 m, zbog čega je bio angažovan 21 bager. Rad spasilaca ozbiljno su otežavale snažne kiše i olujni vjetar.

Potražno-spasilački radovi u selu Cibeunying, gdje je snažno klizište zatrpalo stambene kuće, okrug Cilacap, provincija Centralna Java, Indonezija
Po podacima od 17. novembra, kao rezultat tragedije poginulo je 16 ljudi, dok se još 7 vodi kao nestalo.
13. novembra Izrael je pogodila oluja, stavivši tačku na rekordno topao i suh početak novembra. Gradove na sjeveru zemlje zahvatili su pljuskovi s grmljavinom i munjama, tokovi vode poplavili su ulice, a mjestimično je padao grad.
U rejonu plaže Palmachim prošao je rijedak vodeni kovitlac, a u naselju Binyamina – Givat Ada munja je zapalila drvo.
Do večeri padavine su se pojačale: na obali, od grada Hadera do Ashkelona, za sat i po palo je 61 mm kiše, i ulice su se brzo našle pod vodom. A u Tel Avivu čovjek je pao s mokrog balkona i hospitalizovan je u stanju srednje težine. U gradu Jeruzalem snažan vjetar obarao je drveće, a na aerodromu Ben-Gurion zbog pljuskova je došlo do kašnjenja letova.

Poplavljene ulice Izraela nakon obilne kiše: automobili dopola u vodi
Do jutra 14. novembra oluja je zahvatila već cijelu zemlju. Meteorološka služba upozorila je na rizik od iznenadnih poplava, a Ministarstvo zdravlja privremeno je ograničilo kupanje zbog mogućeg dospijeća otpadnih voda u more.
Ovaj isti vremenski sistem doveo je do najtežih posljedica u Pojasu Gaze. U noći na 14. novembar pljuskovi su potopili prepune kampove raseljenih ljudi. Ceste su se pretvorile u bujične potoke, a u šatorima je voda rasla iznad 10 cm. Porodice koje žive pod ceradama probudile su se jer su im postelje plivale u blatu.
Tokom godina rata uništeni su sistemi vodosnabdijevanja i kanalizacije, te su zajedno s kišom u kampove prodrle otpadne vode i otpad. Općinske službe su primale stotine poziva na sat, ali skoro da nisu imale čime pomoći — resursi su iscrpljeni. Mnogi šatori su se srušili pod težinom kiše, ljudi su cijelu noć pokušavali da ih učvrste, izbacuju vodu i spašavaju preostale stvari.

Poslije snažne kiše u Pojasu Gaze poplavljeni kampovi za raseljene ljude
Oluja u Gazi pretvorila se u humanitarnu katastrofu — a to je tek početak zimske sezone.
17. novembra vantropski ciklon obrušio se na Patagoniju i postao uzrok nekoliko vanrednih događaja odjednom u Argentini, Čileu i susjednim zemljama.
Patagonija — to je prostrani geografski region na jugu Južne Amerike, smješten na teritoriji Argentine i Čilea.
U gradu Comodoro Rivadavia oluja je nadmašila sve što su lokalni žitelji, navikli na surove vjetrove, smatrali “normom”. Zvanično su zabilježeni udari do 150 km/h. Vjetar je obarao drveće, skidao krovove, uništavao zgrade, prekidao linije dalekovoda. Grad je ostao bez vode, zatvorene su ustanove, otkazani avionski letovi, a timovi za popravke radili su na granici mogućnosti.
A na naftnim poljima u Cerro Dragónu mjerni instrumenti su dugo vremena pokazivali nevjerovatnih 312 km/h s udarima do 352 km/h.
Posljedice vantropskog ciklona izašle su daleko izvan granica Patagonije. On je izrodio anomalnu po svom intenzitetu i razmjerima pojavu.
Snažan vjetar podigao je veliku količinu sitnih tvrdih čestica sa zasušenog tla Patagonije, uslijed čega se formirao ogroman oblak prašine koji je napredovao kroz istočnu Argentinu, dosegao Urugvaj i obalu brazilske države Rio Grande do Sul.

Anomalni oblak prašine iz Patagonije prekrio Argentinu
Obično ovdje prašina i dim dolaze sa sjevera — njih skoro svake godine donose vjetrovi od šumskih požara u Brazilu.
Dolazak oblaka prašine s juga — pojava je bez presedana. Ciklon je doveo do tragedije u planinama na jugu Čilea. U nacionalnom parku Torres del Paine stihija je zahvatila izolovani kamp Los Perros, do kojeg se može stići samo za četiri — pet sati pješice od posljednje transportne tačke.
Park Torres del Paine, jedno od najpoznatijih mjesta u Čileu, smješten je između Anda i patagonske stepe. Tokom sezone 2024. – 2025. godine posjetilo ga je oko 380 000 ljudi, uključujući mnoštvo stranih turista koje su privukle njegove staze, jezera, glečeri i planine.
Grupa turista, koja se penjala na prijevoj John Gardner, upala je u snažan snijeg, gotovo nultu vidljivost i vjetar brzine do 200 km/h. Spasioci su radili u krajnje teškim uslovima, ali je živih pronađeno samo četvero. Pet ljudi je, nažalost, poginulo.
Ova tragedija — nije tek strašna vijest. Ona jasno pokazuje kako se promijenio svijet oko nas.
Ekstremni vidovi odmora ranije su se smatrali izazovom samom sebi, načinom da se provjere vlastite snage i izađe iz okvira uobičajenog. Nekoga oni motivišu, nekoga oduševljavaju, neko ih želi ponoviti.
Klima se mijenja mnogo brže nego što smo navikli misliti, a to više nisu apstraktne riječi — to su vrlo konkretni rizici. Atmosferska cirkulacija postala je nepredvidiva: olujni sistemi rađaju se praktično niotkuda, a čak i najkraće prognoze, koje su ranije bile dovoljno tačne i turističke grupe su im mogle vjerovati, sve češće zakazuju.
Tamo gdje se decenijama nisu dešavali odroni, oni se iznenada događaju. Temperatura skače, vidljivost opada, a mnogi uobičajeni prirodni signali, prema kojima su se iskusni ljudi orijentisali cijeli život, više ne funkcionišu.
Kao rezultat, ne stradaju samo oni koji odlaze na ekstremne ture. Pod prijetnju dolaze i spasioci — ljudi koji idu u najopasnije zone, jer znaju da moraju pomoći, ali u takvim uslovima ponekad čak ni oni ne mogu krenuti na vrijeme u potragu zbog prevelikog rizika za sebe.
Važno je zapamtiti: svako od nas odgovara za primjer koji pokazuje drugima. Ponekad oponašanje nastaje jednostavno iz želje “biti kao ovi opasni momci”, a upravo na one koji daju taj primjer pada odgovornost.
Iz ovoga neizbježno slijedi jednostavan zaključak: danas ekstremni turizam — to više nije način da se osjeti adrenalin ili dokaže sebi da možeš više. To je postala igra s previše visokim ulogom. Mi ne pokušavamo odvratiti nekoga od sna.
Mi nudimo da se sagleda stvarnost — takva kakva je danas. U sadašnjim klimatskim uslovima svaki pohod, svaki rizični uspon, svaka ekstremna vodena ruta više nije slična onome što smo navikli smatrati normom. Prethodno iskustvo — čak i ono najuspješnije — više nije garancija sigurnosti. Da bi se rastalo sa životom, dovoljan je jedan nepredviđeni moment.
To se može objasniti pomoću jednostavne metafore: zamislite čovjeka koji voli plesati. To je njegova radost, njegov život. Ali jednog dana on polomi nogu. I neko vrijeme plesati se jednostavno ne smije — ne zato što je on postao lošiji, već zato što tijelo treba oporavak. Tako je i s našom planetom: neki procesi, koji su ranije radili kao sat, sada su narušeni. I postoje stvari kojih se privremeno vrijedi odreći, uprkos želji da se one ostvare.
To nije zabrana niti osuda. To je poziv da se uvide promjene i čuvate sebe i druge ljude. Život čovjeka — to je ono najvrijednije — i on je važniji od bilo kakvih osvojenih vrhova.
Video verziju ovog članka možete pogledati ovdje:
Ostavite komentar