Kolaboracionist

Zašto me tako prijekorno gledate? Zar ne znate da u našem potrošačkom formatu društva ljudski život nema vrijednost i da se lako može zamijeniti za ove papiriće!

Uzmimo mene, na primjer. Ne vidim dalje od nosa, a u zamjenu za plaću spreman sam crtati prognoze pogodne gomili.

Znam da će mi svi vjerovati jer sam stručnjak, što pokazuju dokumenti. Osim toga, za ljude poput mene već postoji izraz KOLABORACIONIST-populist. Lako se mogu njime pokriti ako me odjednom počne mučiti savjest!

Zapravo sam davno donio odluku da mi je komunikacija s novcem važnija. Dakle, kada sam pozvan na konferenciju da iznesem istinu radi spašavanja života ljudi, prisjetio sam se novca i svog statusa i pomislio da događaj nije vrijedan mog poštovanja!

Čak sam im i odgovorio s poštovanjem! Nekako, hvala na pozivu, ali bez naknade, za mene je to prazan trud. Super je što se bavite prijavljivanjem ovih problema, ali ja nisam plaćen za to. Doviđenja, kraj kontakta!

Savjest je pod ključem, moja obitelj je u dvorcu na otoku, a ja nosim sandale i panama šešir! Hladovina! Otići ću okupati se u svoj bazen s prekrasnim pogledom, popiti koktel i pojesti malo ananasa!

Odakle dolazi buka? U čemu je gužva? “Zemlja gori, zemlja puca. Spasite se, prijatelji!” Ustajem i lagano se oblačim. Naravno, ljuta sam jer sam ležao ovdje napušen!

Približavajući se rubu balkona, stalno se pitam: kakvi rasjedi i požari? Ja sam klimatolog. Ja dajem prognoze. Ja sam stručnjak za to. Za danas ništa takvo nije predviđeno.

Na balkonu sam, gledam dolje. Razumijem da nije predstava ili populizam, to je prava vatra 🔥Ljudi stvarno pate, ali kako je to moguće? Obično postoji upozorenje unaprijed. Trebaju se poduzeti mjere, evakuacija i tako dalje, već odavno postoji protokol i to svi znaju!

Pomisao mi je udarila u tijelo kao električno pražnjenje! Vidio sam ovo na svojim uređajima jer ja sam taj koji obavještava druge! Kvragu! Čvrstoća je ustupila mjesto panici, lavina mi je projurila glavom i odjednom sam se prisjetio obitelji! U šumi su, koja već gori!

Vičem s balkona kao luđak, ali milijuni drugih krikova prekrivaju moju viku. Shvatio sam poantu i počeo plakati. Nikad nisam mislio da će i nas pogoditi!

Sve bogatstvo koje sam tako pohlepno nakupio pretvorilo se u prašinu. bespomoćna sam. Jedine riječi koje sada izgovaram su ono što sam davno zaboravio: „Oče naš, godinama nisam ništa tražio od tebe. Spasi moju obitelj! Tako sam dugo slijep!"

Blicevi prošlosti u mojoj glavi, retrospektivni filmski kadrovi od sebe do sebe, kada je bila ta točka kada sam izdao sebe, prestao spašavati ljude, i počeo davati podatke koji su me obogatili i zatrovan novcem zaboravio na Istinu!

Prisjetio sam se svog djetinjstva kada sam bio mali dječak. Prisjetio sam se svojih roditelja, svog srca i želje da služim ljudima i donesem sunčevu svjetlost na svijet!

Osim toga, u sjećanje mi se vratila situacija: moj tata je bio vatrogasac, a jednom je na zabavi dobio alarmantnu poruku. Ljudi su gorjeli, požari su bili jaki, a u našem gradu najavljena je evakuacija!

Svi su bili u panici, kuće su gorjele. Bio sam tako mali, plakao sam i obećao sebi da ću kad porastem biti heroj kao moj tata! Da ljudi ne pate i ne dođu u strašne klimatske situacije.

Službena stranica međunarodnog projekta Kreativno društvo: https://creativesociety.com/hr 

E-mail: [email protected]