Doktor filozofije, osnivač i izvršni direktor Adizes Akademije za menadžment, međunarodni predavač, autor knjiga (SAD)
Dr. Ichak Kalderon Adizes jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za menadžment i autor međunarodno poznatih best-sellera. Napisao je 27 knjiga, prevedenih na ukupno 31 jezik.
Dr. Adizes je osnivač i izvršni direktor Adizes Instituta, međunarodne tvrtke za upravljanje promjenama sa sjedištem u Santa Barbari u Kaliforniji.
Doktor Ichak Adizes primio je mnoga priznanja, uključujući 21 počasni doktorat, dva počasna istočnoeuropska državljanstva, čin počasnog potpukovnika izraelske vojske i Medalju časti na otoku Ellis. Također je stipendist Međunarodne akademije za menadžment.
Časopis Leadership Excellence proglasio je dr. Adizesa jednim od trideset najboljih misaonih lidera o vodstvu, a The Holmes Report ga je proglasio jednim od najboljih komunikatora među svjetskim liderima za 2017. godinu, zajedno s papom Franjom, Angelom Merkel i Dalaj Lamom.
Doktor Adizes predaje na četiri jezika i pojavio se pred više od 250 000 viših rukovoditelja u više od 52 zemlje.
Njegova knjiga Korporativni životni ciklusi: Kako organizacije rastu i umiru i što učiniti s tim (naknadno revidirana, proširena i ponovno objavljena kao Upravljanje korporativnim životnim ciklusima (2012)) proglašena je jednom od deset najboljih poslovnih knjiga prema izboru Library Journal.
Hvala vam što ste me pozvali i dali mi prostor da podijelim s vama svoja razmišljanja o našem modernom životu.
Ajmo razmotriti civilizaciju. Povijest civilizacije, čovječanstva. Počeli smo kao čimpanze, ako slijedite Darwina. A najjači čimpanza bio je vođa. Tada smo postali nomadsko društvo, a najjači lovac bio je vođa. Tada smo postali poljoprivredno društvo, i tko je imao najviše ovaca ili krava ili zemlje, postao bi vođa. Koji je zajednički nazivnik? Moć, snaga. I to je prožimalo našu filozofiju kolonijalizma. Filozofija kolonijalizma: što više zemlje imaš, što više resursa imaš, to si jači. Više je bolje, to je bila filozofija. Više je bolje! Više, više, više, više, više, više!
Zatim je došla industrijska revolucija. Mozak se uključio u posao, sada smo morali planirati i organizirati, financirati i sistematizirati. Dakle, to je bila snaga i mozak. Danas živimo u postindustrijskom društvu, gdje je mozak dominantan faktor. Ne snaga, već mozak.
Najveća tvrtka u prijevozničkom poslu ne posjeduje ni jedan automobil. Imaju samo računala i informacije koje mogu obraditi. Kako se zove? Uber. Najveće svjetsko hotelsko poduzeće ne posjeduje niti jedan hotel. Imaju računala i informacije. Kako se zove? Airbnb.
Što posjeduju najveće tvrtke na Zemlji, one najutjecajnije na današnjem tržištu dionica? Informacije. Što mislite s čime Google radi? S informacijama. Što prikuplja Amazon? Informacije. Manipulira informacijama, obrađuje ih i upravlja njima.
Što Facebook pokušava učiniti? Prikupiti još više i više, i sve više i više. Sve više i više informacija. Budućnost će biti za one tvrtke koje mogu prikupljati podatke i upravljati njima. To je digitalizacija, doba digitalizacije. Mozak je izvor uspjeha. Mišić gubi.
Biti isključivo u proizvodnji — pff…. Čitavo gospodarstvo sada prelazi u uslužni sektor — a to je mozak. Ali i to se postepeno počinje istiskivati. S umjetnom inteligencijom, s kvantnim računanjem, daleko ćemo nadmašiti mogućnosti našeg mozga, oslanjat ćemo se na nju da donosi odluke umjesto nas. Netko će ju razviti i bit će veća i jača od onih koji su ju razvili. Mozak je proživio svoj vijek. I što će ga zamijeniti? Kakva će biti budućnost? Srce.
Ako ne slušamo, ako ne napravimo prijelaz i razvijemo srce kao pokretačku silu našeg ponašanja, naše kulture, naše vanjske politike, o tome tko smo mi kao čovječanstvo. Mi ostajemo pri moći i mozgu, nacistička Njemačka nije bila slučajnost u povijesti čovječanstva. Bila je to preambula. Polazna točka onoga što će se dogoditi.
Zamislite kakva je bila nacistička Njemačka? Znajući, moćni, imali su puno literature i umjetnosti, i Hitler je volio slušati glazbu. Mozak i snaga, i nema srca. Kako su ti ljudi mogli spaljivati malu djecu? Kako su to mogli učiniti? I trovati plinom ljude: žene, djecu, starce. Mozak, snaga, a nema srca.
Dakle, ako kao čovječanstvo nastavimo više razvijati mozak, silu i oružje za uništavanje: biološko, kemijsko i nuklearno, čineći ih sve moćnijima, razvijajući umjetnu inteligenciju sve više i više, i pri tome bez srca — cijeli će svijet postati nacistička Njemačka. I mi ćemo se uništiti. Poubijat ćemo jedni duge.
U 20. stoljeću više ljudi je umrlo ubijeno od drugih ljudi, nego sveukupno u čitavoj povijesti čovječanstva. Prije toga, prije 20. stoljeća, ubijali smo se u tisućama. U 20. stoljeću ubijali smo se u milijunima. Dakle, 21. stoljeće — postali smo još moćniji. Imamo mozak, umjetni mozak, u kojem nema srca.
Razmislite o svojim unucima, o svijetu u kojem će živjeti. A od kuda dolazi objedinjenje? Srce. Zašto? Koji bi mogao biti najviši, maksimalni nivo jedinstva koji možete zamisliti? Što je to? Kako se zove? Ljubav. Ujedinjenje je rješenje problema za planetu koja se raspada, za razjedinjeno čovječanstvo. Pa, u čemu je rješenje? U Ljubavi. A ako ne naučimo voljeti, neka nam Bog pomogne. Hvala vam.