Logo Creative Society KREATIVNO
DRUŠTVO

Ako svi sada krenemo, još uvijek možemo sve promijeniti

17. lipnja 2022.
Komentari

„Čovječanstvo je počelo upijati sve, sve potrebno i nepotrebno. Uništavamo sebe, a u isto vrijeme optužujemo nekog drugog. Potreban nam je krivac, tražimo žrtvenog jarca kako bi sve svalili na njega, ali ne i na sebe.”

Abrek

Obožavatelji ga zovu Hajjam XXI. stoljeća. Video bloger, voditelj projekta „Tako nekako”, Abrek je u informacijskom prostoru mnogima postao hitna duhovna pomoć, poznat kao čuvar tradicije, motivacijski govornik. S Abrekom smo uspjeli obaviti zanimljiv razgovor u sklopu projekta „Kreativno društvo” u Dubaiju. Govorio je o tome s čime se izbjeglice susreću, o propagandi nasilja u medijima i još mnogo toga.

Razgovarali smo i o tome kako potrošački format društva vodi čovječanstvo u smrt, te zašto cijeli svijet podržava novi format – Kreativno društvo.


Abrek je ispričao kako i kada je shvatio da čovječanstvo uništava samo sebe, što je to na ovom svijetu pošlo po zlu. Kako je nastala njegova hrabra životna pozicija:

„Sve je počelo nedavno, prije otprilike 6 godina, kada sam u potpunosti shvatio da od sebe, kao i obično, tražim više nego što mi je stvarno potrebno. U potrazi za brendovima, u potrazi za reklamom... Sve ovo mi apsolutno ne treba.”

Također je napomenuo da su javne osobe odgovorne za ono što donose masama:

„Ja sam odgovoran za svaki post koji objavim. Objavljujemo svoju hranu, svoje trendi traperice, Louis Vuitton, Gucci i najnovije iPhonee, Rolexe. Zašto ne objavimo kako cijeli naš planet umire? …

Na planeti nas je već više od 7 milijardi. Shvatio sam da sami sebe uništavamo, sve radimo sami, a da toga nismo svjesni. Jurimo ono što nam ne treba. U isto vrijeme nanosimo kolosalnu štetu, i to ne samo sebi, već cijeloj planeti, cijeloj Zemlji: životinjama, kukcima. Sječemo, jedemo, pijemo i uopće ne mislimo da još postoji sutra u kojem ćemo živjeti mi, naša djeca i unuci.”


Naglasio je da sada ljudi rijetko razmišljaju o tome što mogu promijeniti. Utjerani su u potrošačke okvire, i nemaju vremena promišljati o svakodnevnim situacijama. Prisiljeni su brinuti da svaki mjesec plate stan, režije, obuku dijete i prehrane svoje obitelji. Ali jednostavno ne razumiju da je naš dom svima zajednički. Nemamo više vremena za razmišljanje.

Na pitanje što možemo učiniti, Abrek je odgovorio da je za određenu skupinu ljudi neprijateljstvo u društvu na dohvat ruke: „podijeli pa vladaj”, a mi moramo poboljšati odnose među ljudima i prestati mrziti jedni druge.

Abrek ima projekte u Africi u okviru kojih uvodi tehnologije za održavanje života. A nas je zanimalo njegovo mišljenje zašto mi ljudi to ne radimo posvuda?

«Postoji jedna poslovica: „Moja koliba je na rubu, ja ništa ne znam.” Ljudi ne razumiju da ako nevolje dođu s jednog kraja, sigurno će stići i na drugi.

Ako svi u svojoj državi, u gradu, na selu, počnu sve to raditi (uvoditi tehnologije, brinuti o okolišu i životima ljudi – prim. aut.), onda ni ja, ni vi nećemo morati odavde u Afriku ili ljudi iz Afrike neće nama dolaziti pomoći."


Ugodno je primijetiti da je Abrekov stav jako usklađen s ciljevima projekta Kreativno društvo:

„Govorim o istome, odnosno to je ista stvar... Postoje određeni uvjeti kada se ljudi mogu ujediniti, a to je upravo sada!”

Na pitanje možemo li izgraditi Kreativno društvo, potvrdio je: „Možemo, možemo! Možemo učiniti sve ako želimo.”


Ostavite komentar